Prije svega, važno je istaknuti kako je autor autorskog djela fizička osoba koja je to autorsko djelo stvorila (pravna osoba – npr. d.o.o., ne može biti autor!). Pritom treba imati u vidu kako autor ne mora nužno biti jedan, tako da određeno autorsko djelo može biti ostvarenje dva ili više autora (npr. četiri osobe su koautori knjige).
Što je autorsko djelo?
Važeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje: „ZAPSP“), a koji regulira pitanja iz djelokruga autorskog prava u Republici Hrvatskoj, definira autorsko djelo kao originalno, duhovno (intelektualno) ostvarenje iz književnog, umjetničkog i znanstvenog područja, koje ima individualni karakter i koje je na neki način izraženo.
Dakle, u praksi, autorska djela su:
- fotografije,
- računalni programi (npr. kod računalnog programa može predstavljati autorsko djelo osobe koja ga je stvorila),
- glazbeno djelo,
- pisana djela (npr. ovaj članak);
- likovna umjetnost,
- grafički dizajn (npr. logotip dizajniran od strane grafičkog dizajnera je njegovo autorsko djelo), i tako dalje.
Autorska prava
Nakon definiranja i razumijevanja pojma autora i autorskog djela, može se otići korak dalje i apostrofirati kako autor ima autorsko pravo u pogledu njegovog autorskog djela.
Navedeno znači da autor ima određena osobna, imovinska i druga prava u pogledu svog autorskog djela:
- osobna prava autora su npr. pravo biti naveden kao autor autorskog djela,
- imovinska prava autora su npr. pravo umnožavanja knjige, pravo prodaje primjeraka računalnog programa, pravo javne objave članka, a
- ostala prava autora su npr. pravo slijeđenja.
Autor samim činom i od trenutka stvaranja tog autorskog djela ima autorsko pravo, pa autor u tom smislu ne mora ništa poduzimati, jer njemu autorsko pravo na autorskom djelu pripada po samom zakonu.
Što u slučaju povrede autorskog prava?
Međutim, autor će morati nešto poduzeti ako bude želio zaštititi svoje autorsko pravo koje netko svojim postupanjem povrjeđuje. Povrede autorskog prava mogu biti raznolike te ovise o kojem se konkretno autorskom djelu radi.
U praksi najčešće dolazi do korištenja autorskog djela bez pristanka nositelja prava, odnosno bez plaćanja naknade za korištenje (npr. neovlaštena korištenje fotografija autora na Internet stranici).
ZAPSP-a propisuje 4 razine zaštite autorskog prava i to:
- građanskopravna,
- kaznena,
- prekršajna i
- upravna,
a o svim okolnostima slučaja ovisi koja će se razina zaštite primijeniti, odnosno se može primijeniti.
Najčešća zaštita za kojom posežu nositelji prava je građanskopravna, pa se tako pred nadležnim sudom pokreće privatna tužba protiv osobe koja neovlašteno i bez odobrenja, odnosno pravnog temelja (npr. ugovora, izjave) koristila autorsko djelo i od nje se, između ostaloga, traži naknada štete (određeni novčani iznos naknade) i prestanak radnje kojom se to pravo vrijeđa.
Raspolaganje autorskim pravom
Autor može raspolagati svojim autorskim pravom i to osnivanjem za drugoga prava iskorištavanja tog autorskog djela (npr. autor fotografije drugome dopustiti izradu i prodaju fotografija uz naknadu) ili prepuštanjem drugome ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanje odobrenja (privole) za korištenje ili drugim pravnim poslom (npr. autor glazbenog djela svojom pisanom izjavom odobri drugome korištenje istoga u TV reklami).
Jedan od načina raspolaganja autorskim pravom je autorskopravni ugovor, a kojim autor ustupa drugome pravo korištenja djela. Predmet autorskopravnog ugovora je prijenos određenog imovinskog prava autora u cijelosti, ili djelomice, uz naknadu, ili bez naknade, kao isključivo, ili neisključivo pravo (ovisno o dogovoru autora i osobe kojoj se daje pravo korištenja). Prenošenjem svojeg prava na korisnika, autor jamči da pravo koje prenosi korisniku pripada njemu i nije ograničeno u korist trećeg.
Također, ZAPSP propisuje kako ugovor koji sklapaju između sebe autor ili drugi nositelj prava te korisnik djela, mora sadržavati barem naznaku autorskog djela na koje se ugovor odnosi, način korištenja djela, te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela (korisnik). Dakle, svaki autorskopravni ugovor mora imati navedeni minimalni sadržaj propisan ZAPSP-om, a kako bi ostvarivao pravne učinke.
