Novosti

Svi volimo priče, no jeste li ikada razmišljali da bi vam to moglo postati glavno zanimanje? Srebrenka Peregrin Pavlaković jest, i zato je danas jedna od najpoznatijih pripovjedačica u Hrvatskoj. Popričali smo s njoj o poslu u ovoj zanimljivoj djelatnosti i kako joj je poduzetništvo omogućilo bavljenje njezinim interesima.

Po struci sam anglist i komparatist književnosti, a kao vlasnica obrta Peregrin bavim se brojnim srodnim djelatnostima. Prvenstveno sam pripovjedačica koja ljubav prema riječima koristi kako bi pričala priče – bilo u obliku izvedbene umjetnosti, bilo kroz pisanje priča, romana i priručnika. Tako sam s kolegicom i prijateljicom Erikom Katačić Kožić u protekle dvije godine objavila dvije zbirke priča i bajki iz cijelog svijeta – „Bajkarice“ i „Bajkare“ (Planet Zoe).

Ujedno prevodim s hrvatskog na engleski i obratno, najviše SF&F žanr koji mi je oduvijek drag. Dio radnog vremena provodim i kao profesorica engleskog u privatnoj školi Wisdom Tree Center gdje se tim poslom mogu baviti kreativno, u malim grupama. Od ove godine podučavam i dva modula vezana uz pripovijedanje u okviru Storytelling akademije u organizaciji Laboratorija zabave“,

nabraja Srebrenka Peregrin Pavlaković svoje aktivnosti.

No, kako je zapravo započela njena priča?

Bilo je to 2016. godine kada sam shvatila da se želim intenzivno baviti svojim interesima koji se nisu uklapali u postojeće poslovne kalupe. Počela sam pohađati tečajeve i Start-up akademiju ZICER Plavog ureda. Polako sam svoje ideje oblikovala u konkretni poslovni plan, s čijom sam realizacijom krenula 2017. godine otvaranjem paušalnog obrta. Otada radim niz poslova koji odgovaraju kako meni kao osobi, tako i mom obiteljskom životu!“.

Zvuči idilično! Na početku njezinog poduzetničkog puta, kaže, puno joj je pomogla potpora za samozapošljavanje kojom je financirala početne troškove poslovanja dok se posao nije uhodao. Danas su pak njezini dani ispunjeni raznim angažmanima, a interes za priče ne jenjava. Pitate se kako izgleda radni dan jedne pripovjedačice?

Rijetko je koji dan isti i obično se organski prilagođava potrebama moje obitelji i klijenata. Ujutro ću najčešće prošetati sa psom i napuniti baterije u prirodi, pa intenzivno raditi dok su djeca u školi. Nastavu držim navečer, a nastupe obično prije podne, dok uredsko-administrativne poslove ubacujem u manje vremenske odsječke koji se otvore tijekom dana. Nekad se dogodi da nemam ‘petaka ni svetaka’, a drugi put da mogu otputovati i raditi na bilo kojem mjestu koje mi tog časa odgovara. Ono najvažnije je da mi nikad nije dosadno, uvijek imam neki projekt koji čeka iza ugla, i uživam u poslovima koje radim!“.

Srebrenkina sreća i zadovoljstvo poslom su očigledni, no tu njezini hvalospjevi o poduzetničkoj slobodi ne staju:

Nakon skoro pet godina u svom obrtu, teško mi je zamisliti drugačiji život. Volim što su mi klijenti vrlo raznoliki: od predškolaca do umirovljenika, od drugih poduzetnika do javnih ustanova. Upoznajem se s različitim ljudima, životnim pričama, mjestima u Hrvatskoj – i izgrađujem se kao pripovjedačica, kao osoba i kao poslovna žena.

Izazovi su brojni, jer nije jednostavno raditi na puno projekata u sektoru koji nema visoka primanja, ali uvijek prevagne osjećaj slobode i izgradnje vlastitog životnog puta svojim radom. Mislim da su takve opcije vrlo korisne i potrebne u današnjem sve fluidnijem društvu. Smatram da sretni i zadovoljni ljudi, koji znaju upravljati svojim vremenom i obavezama, bolje obave svaki posao“.

Na kraju, nismo mogli, a da ne upitamo Srebrenku za recept za sreću i savjet osobama koje imaju aspiracije ka poduzetništvu. Evo što nam je kazala:

Ako mislite da imate dobru ideju – krenite s njom! Makar malo po malo, ono u što ulažemo svoje vrijeme, znanje i ljubav višestruko nam se vrati. Pronađite svoju priču i način da je podijelite s drugima!“.

Foto: Srebrenka Pavlaković Peregrin privatna arhiva