Novosti

Staklopuhačica, diplomirana povjesničarka umjetnosti, etnologinja, kćer obrtnika, majka desetogodišnjih blizanaca,… postoje mnoge riječi kojima bismo mogli opisati svestranu Martinu Šimunković. Ulaskom u četrdesete godine života okrenula je novu stranicu i uspjela sve ove epitete posložiti u skladnu cjelinu zvanu Koogle.

Ime mi je Martina Šimunković i rođena sam Zagrepčanka. Bavim se proizvodnjom ukrasa od puhanog stakla i imam najbolji posao na svijetu. To nije početni elan i zanos jer se puhanjem stakla kroz hobi, a sada i kao posao,  bavim već 5 godina“.

Iako odrasla u obrtničkoj obitelji, Martina je sve do prošle godine radila kao konzervatorica za kulturna dobra. Predmet rada bio joj je zaštita i očuvanje nematerijalne kulturne baštine što, između ostalog,  uključuje i tradicijske obrte.

Odrasla sam u obitelji obrtnika koji su proizvodili ukrase od puhanog stakla i tako zarađivali za život. Sve što je moja obitelj stvorila ili posjeduje, zahvaljuje svojim obrtničkim vještinama. Radno vrijeme nije bilo definirano jer se radilo gotovo uvijek, a poslovni kolege bili su članovi obitelji.“

Kao kreativna osoba u nefleksibilnom, tromom sustavu, zaključila je da je vrijeme za okretanje nove stranice života i spašavanje obiteljskog obrta od zaborava:

 Moj radni elan prelazio je okvire postojećeg radnog mjesta i to sam kanalizirala u posao koji sam stvorila. Prije 5 godina rodila mi se ideja da bih mogla pokušati naučiti puhati staklo i napraviti nešto drugačije od tipičnih božićnih ukrasa.  I tako sam počela s učenjem.

Uz osmosatno radno vrijeme počela sam se baviti izučavanjem staklopuhanja kao svojevrsni bijeg nakon administracije. Kako bih vježbala puhanje stakla, ‘krala’ sam večernje sate kada bi djeca zaspala, vikende i praznike… Nije bilo lako, ali imala sam viziju što želim“.

Uz obitelj i primarni posao, izučavanje vještine puhanja stakla trajalo je godinu dana.  Imala je cilj – stvoriti si radno mjesto u obiteljskom obrtu, nastaviti tradiciju dugu 60 godina te raditi i prenositi znanje na sljedeće generacije staklopuhača i tako očuvati znanja ovog rijetkog obrta.

To je i ostvarila, a na ovom putu veliku ulogu imao je i ZICER Plavi ured:

Obratila sam se Plavom uredu čim sam počela razmišljati o obrtu. Ova mala i složna ekipa reći će vam sve što trebate znati o sustavu koji je sve samo ne pojednostavljen i blagonaklon prema svojim korisnicima. Bila sam sigurna u to što radim jer sam imala logističku podršku Plavog ureda, odnosno male Skandinavije na brdovitom Balkanu. Za njih ni jedno pitanje nije glupo pitanje“.

Osim vlastitih sredstava, tu je bila i potpora za samozapošljavanje za proizvodnju Grada Zagreba koju je koristila pri preuzimanju obrta. Sredstva iz ove potpore uvelike će pridonijeti poboljšanju uvjeta proizvodnje u vidu opreme za rad, kao i podmiriti dio Martininih prvih doprinosa:

Svakako preporučujem ovu potporu. Iako je priprema poslovnog plana bila iscrpna, trud će se isplatiti. U mom slučaju, Grad Zagreb je prepoznao projekt i dodijelio mi bespovratna sredstva za još bolju i kvalitetniju proizvodnju i prezentaciju te povećanje konkurentnosti na tržištu“.

Njene Koogle mogu se koristiti kao ukrasni predmeti, suveniri, konfeti za vjenčanja, pokloni, pokloni za poslovne partnere i sve što možete zamisliti, a spajaju umijeće i vještinu puhanja stakla te estetiku i kreativnost:

S obzirom da je staklo potpuno prirodni materijal, Koogle se minimalistički ukrašavaju tako da se pune prirodnim materijalima (perje, špaga, drvo, suho bilje, mahovina, školjke, pijesak, vuna, bobice, papir itd.), ali i ostalim materijalima. Ručno puhane Koogle ostavljaju se prozirnima, kako bi se dodatno naglasila ljepota  i elegancija prozirnog stakla, a dorada se bazira prema načelu manje je više. Inspiraciju za ukrašavanje Koogli pronalazim u prirodi“.

Osim minimalizma, Martini je vrlo bitan ekološki aspekt proizvodnje i konačnog proizvoda. Budući da je staklo sirovina koju je moguće u potpunosti reciklirati, Koogle su u potpunosti reciklirajući proizvod.

S godinama ih sve više cijene kupci, ali i muzeji jer obogaćuju obrtničku ponudu grada Zagreba, a postoji i interes turističkih agencija za prezentiranje puhanja stakla u svrhu promocije starih zanata u Zagrebu.

Kao glavnu prednost obrtništva Marina ističe samostalno upravljanje vlastitim vremenom, ali i mogućnost biranja suradnika:

Kao prednost ovakvog načina rada istaknula bih gospodarenje vlastitim vremenom i odabir suradnika s kojima ću raditi sve one poslove koji čine neki proizvod kompletnim. Sloboda da si sam možeš odabrati kada i s kime želiš raditi, velika je blagodat ovakvog rada“.

Planova za daljnji razvoj ima mnogo, a želja joj je uz okrugle forme eksperimentirati s raznim oblicima u staklu koje je moguće dobiti tehnikom puhanja stakla. Trenutno radi na uskršnjim staklenim jajima, a sigurni smo da će nas tijekom godina i dalje iznenađivati svojim estetskim inovacijama.

Jako sam sretna zbog svoje odluke o ulasku u poduzetništvo. Nisam pristajala na život od plaće do plaće i od 8 do 16. Ima dana kada sam zabrinuta kako će izgledati moja budućnost, ali onda se stvari poslože i sve ispadne bolje nego što sam mislila. Ali one se nikada ne poslože same od sebe – iza svega toga stoji mnogo rada i truda.

Potrebno je stalno proširivati vidike, ponudu i otkrivati novo tržište zahvaljujući digitalnim tehnologijama. Međutim, uz dobru viziju i, ponavljam, velik rad, može se živjeti lijep život od samostalnog rada!

Za kraj, čula sam već dosta primjera da sam inspirativno djelovala na ljude. Ako nekoga ovim primjerom potaknem na stvarno djelovanje, bit ću jako sretna!“.

Bit ćemo i mi.

Foto: Martina Šimunković privatna arhiva