Nagashima, jedan od prvih istraživača imidža država, definira imidž kao sliku, ugled ili stereotip koji potrošači pridaju proizvodima određene zemlje. Imidž je stvoren pomoću reprezentativnih proizvoda, nacionalnih obilježja, gospodarskih i političkih situacija, povijesti i tradicije.
Imidž predstavlja pojednostavljenu sliku velikog broja asocijacija i djelića informacija koje su povezane s tim gradom, tj. državom. Naši dojmovi pokušavaju obraditi i zatim odabrati osnovne informacije iz ogromnog broja podataka koje postoje o nekoj državi, proizvodu, usluzi.
Brzi razvoj i sve veći utjecaj medija, globalnog javnog mišljenja te tržišnih sila u međunarodnim odnosima, odrazili su se i na način donošenja odluka te funkcioniranje političkih i gospodarskih institucija, ali i pojedinaca, pri čemu je imidž stekao premoć nad činjenicama i realnošću.
Jedna zemlja veoma teško može uvjeriti ljude u drugim dijelovima svijeta da se uzdignu iznad jednostavnih slika i pokušaju razumjeti bogatu složenost koja leži iza njih. Dapače, čak i neke vrlo napredne zemlje ne dobivaju ni približno toliko pozornosti, posjetitelja, poslova i ulaganja koliko bi mogle i trebale jer im je ugled slab ili negativan. S druge strane, neke države „trguju“ dobrim imidžom kojeg su stekle prije nekoliko desetljeća, ili čak stoljeća.
Stoga sve odgovorne vlade, u ime svog naroda moraju pokušati izgraditi imidž koji je pošten, istinit, moćan, privlačan, istinski koristan za njihove ekonomske, političke i društvene ciljeve te koji iskreno odražava duh i volju naroda. Ovaj ogroman zadatak postao je primarnom vještinom vlada u 21. stoljeću.
U današnjem ”svijetu neopipljivosti“, način na koji korisnici percipiraju razliku između dva proizvoda ili usluge temelji se na emocionalnim odlukama. Neopipljiva imovina poduzeća predstavlja jedan od temeljnih okvira za formuliranje poslovne strategije. Imidž je jedna od tih neopipljivih imovina.
Pozitivan i snažan imidž značajno smanjuje rizik poduzeća u njegovom poslovanju, te smanjuje mogućnost kojim dioničari percipiraju poduzeće kao rizično. Osim toga, imidž služi kao zaštitni mehanizam od rizika za korisnike koji vode većem postkupovnom i postkorištenom zadovoljstvu. Da bi se postalo poznat po nečemu, važno je fokusirati se na neko područje i pokušati u tome postati najbolji što se može. Naravno, ne može se odmah postati ekspert u tome, ali korisno je da se svima kaže u čemu se želi postati najbolji, na čemu se radi, gdje je vaš fokus.
Ako je to nešto korisno za druge i nešto što će vaša okolina prepoznati kao vašu realnu ambiciju, prvo ćete dobiti malo prilika iz svoje najbliže okoline. Ako ćete ih iskoristiti, otvorit će vam put za nove, sve veće i veće prilike. Ovo vrijedi bilo da se radi o prodaji vaših vještina, vašeg znanja, proizvoda, usluge ili projekta.
