Novosti

Tomislav Krišto oduvijek je samog sebe vidio kao poduzetnika. Još u osnovnoj školi pisao je u zadaćnice kako bi kad odraste volio postati direktor, a spletom okolnosti taj mu se san ostvario već pri kraju akademskog školovanja. Danas, s 29 godina, već četiri godine uspješno vodi Štreberaj, tvrtku za edukaciju i usavršavanje studenata ekonomskih fakulteta, a kada se zaželi šarolikije publike navrati do Plavog ureda predavati o poslovnim modelima.

Pitate se kako je moguće bez dana radnog staža zakoračiti u uspješan biznis? Tomislavu je to uspjelo spontano, a presudnu ulogu u njegovoj poduzetničkoj priči imao je pad na usmenom ispitu iz statistike:

Na 1. godini fakulteta imali smo statistiku. Uvijek mi je dobro išlo s brojevima, volio sam to više nego štrebati, i statistiku sam dosta lagano položio što se tiče pismenog dijela. No bio je i taj usmeni dio koji je bio dosta zeznut i tu sam, vjerovali ili ne, pao usmeni. Zainatio sam se i na kraju baš razvalio taj usmeni, a onda sam se, budući da sam toliko vremena uložio u to, odlučio baciti u instrukcije. Nije mi se dalo konobariti, a htio sam doma financijski pomoći, vidio sam da se moje kolege muče i tako sam krenuo davati instrukcije od 2. godine pa sve do 4. godine fakulteta!”.

U međuvremenu je postao demonstrator iz statistike, a dobar glas o individualnim instrukcijama se toliko proširio među studentima da Tomislav jednostavno više nije mogao držati tempo. Tu se rodila ideja o grupnim instrukcijama koje su se isprva održavale u prostorijama studentske udruge HSA (Hrvatska studentska asocijacija).

U udruzi sam znao još dosta perspektivnih ljudi i na 4. godini rekoh – gle, potražnja je tu, imam već neko ime, može se napraviti neki brend – i tu se dogodila ideja o otvaranju tvrtke!”

nastavlja Tomislav. Nakon godine dana, u tim je ušao kolega i dugogodišnji prijatelj David Rey Hudeček, koji je uvelike pomogao koncept instrukcija dići na višu razinu. Od početnih dvoje, danas Štreberaj čini tim od 6 instruktora (Margareta Jurčić, Paula Pešo, Antonina Jeličić i Petra Kukec) koji olakšavaju život studentima  ekonomije u rješavanju statistike, matematike, poslovnih financija, računovodstva i ostalih matematički problematičnih kolegija.

Naš je slogan: ‘Naučite učiti!’ jer želimo da svaki student koji dođe ovdje shvati materiju i da ode s nekim novim spoznajama i znanjima koje će moći kasnije iskoristiti!”

– objašnjava Tomislav. Svatko može naučiti hrpu teksta, no matematički problematične materije treba razumjeti, a tim Štreberaja je tu da studentima pomogne shvatiti tu materiju:

Uvijek smo pazili da svaki student dobije neko iskustvo, da bude zadovoljan i danas kada prolazim i pričam sa studentima najdraže mi je kada studenti hvale naše edukacije, to me usrećuje i čini ispunjenim!”.

Raditi s povećim brojem različitih grupa studenata nije lako, osobito u vrijeme ispitnih rokova kada je ciklus priprema intenzivan i kada svi skupa “žive od kalendara”. Edukacije su raspršene kroz cijeli dan, a Tomislav tu pretjeranu fleksibilnost nastoji riješiti tako da vrijeme za administrativne obveze ostavlja prvi dio dana, dok drugu polovicu dana posvećuje edukaciji i druženju s polaznicima i zaposlenicima.

Iako ponekad naporan, ovaj posao jako usrećuje i ispunjava Tomislava koji smatra da bez njega ne bi bio ista osoba:

U 8. razredu pisali smo zadaćnicu i u toj sam zadaćnici pisao da je moj životni san biti direktor. I točno se sjećam da mi je tad učiteljica rekla: ‘Pa Tomislave, ne možeš se samo tako zaposliti kao direktor, moraš mnogo raditi da bi došao do te funkcije!’. Međutim, kako su prolazili dani i godine, uvijek sam nekako bio sklon raditi sam za sebe. Ako radim za nekog, onda pomažem njemu da ostvari svoje snove. Ako radim za sebe, onda imam svoju viziju, guram prema njoj i pomažem sebi da ostvarim tu svoju viziju. I presretan sam – uvijek sam sretan, društven i pričljiv – i mislim da je posao jedan veliki segment mog karaktera jer me ispunjava. Zna biti i stresno i veoma naporno, ali sve je to dio procesa i bez toga bio bih skroz drugačiji nego što sam danas. Ako osjećate to, ako imate neki svoj san, viziju, nešto, napravite sve da se to ostvari. Uložite rad, trud i vrijeme i sve ostalo će doći samo od sebe!”.

Foto: Plavi ured, Tomislav Krišto privatna arhiva