Novosti

Nakon doktorata u inozemstvu, odlučila se vratiti u Hrvatsku i našem društvu dati svoj jedinstveni doprinos. Ona je Petra Salarić, višestruko nagrađivana dizajnerica, istraživačica, aktivistkinja te odnedavno osnivačica pstaboo-a – prve konzultantske kuće u svijetu koja se bavi tabu temama.

Petra Salarić je osoba koja posjeduje brojne vještine, a nedavno je taj svoj jedinstveni skup vještina uspjela i službeno spojiti u svoj obrt pstabooo – prvi konzalting o tabu temama. No, što je to uopće?

Tabu teme poput menstruacije, mentalnog zdravlja, seksa, novca, seksizma, neurorazličitosti i slično su najveći utjecatelji na ljudsko i društveno zdravlje i opću dobrobit, ali zbog stigme često izbjegavamo te teme i razgovore što zapravo drži nejednakosti i određene dinamike moći na mjestu i bez pomaka.

Kroz svoj rad koji sadrži radionice, govore, savjetovanje za pravne i fizičke osobe, cilj mi je stvoriti siguran prostor te pružiti alate kako bi se ljudi mogli suočiti s tim temama te krenuti ka njihovom rješavanju. Jer tabui zapravo imaju moć, dokazano je da ulaženjem u osjetljive razgovore sa drugima mi povećamo povjerenje te osnažujemo odnos. A ja sa svojim radom i omogućujem te razgovore“,

objašnjava Petra koju su u poduzetništvo potaknule dvije različite životne okolnosti.

Jedan od faktora ulaska u poduzetništvo je činjenica da je oduvijek imala poduzetnički duh, dok je druga okolnost bila ta da, usprkos doktoratu, nije mogla naći primjeren posao u struci:

Uvijek sam imala poduzetnički duh. Organizirala sam evente od svoje 12-e godine, kreirala projekte, i zapravo većina mojih radova koje sam radila su bili samoinicirani. Nadalje, primarno se identificiram kao aktivistica jer to je glavni pokretač svega što radim.

Tako sam svojim diplomskim kreirala okvir rada na tabu teme te sam vrlo brzo shvatila da zapravo ne postoje ljudi koji se bave tabuima na strukturalan način kao ja. Odlučila sam iskoristiti svoj poduzetnički duh, aktivistički pristup, dizajnerske vještine te znanje na radu s tabu temama za popunjavanje te rupe u tržištu“.

Istovremeno je pisala svoj doktorat u Engleskoj što je, usprkos stipendiji, bio pozamašan financijski izdatak. Kako bi popunila budžet prijavljivala se na više od 70 poslova koji su, unatoč velikom iskustvu rada u dizajnu, odličnoj diplomi, priznanjima te činjenicom da radi doktorat rezultirali sa samo 2 intervjua.

Istovremeno je dobivala pozive, poruke, molbe za pomoć oko projekata s tabu temama, tako da je zaključak bio sljedeći:

Ako me netko ne želi zaposliti, morat ću se zaposliti sama!“.

Vratila se u Hrvatsku, informirala se o svojim mogućnostima u ZICER Plavom uredu, registrirala obrt i krenula s radom.

Kako izgleda radni dan tabu konzultantkinje? Petra odgovara:

Nemam neki ritam, već više se volim fokusirati na efektivnost. Jako gledam kako se u tom trenutku osjećam, što mislim da bi najbolje mogla u tom trenutku napraviti i onda to radim. Jedino što trenutno radim dosta duge sate tako da mi nije rijetko da započnem dan oko 9 ujutro i završim u 11 navečer.

Svaki dan ima izrade nekog tipa sadržaja za LinkedIn ili Instagram, cold-calling, odgovaranje mailova i uvijek je bar neki sastanak, ako ne i više njih. Ali opet, ako osjetim da taj dan ili u tom trenu nisam za rad, onda izađem van, ili gledam seriju, ili čitam, ili se nađem s prijateljima. Nema smisla sjediti i trošiti vrijeme, to mi je zapravo najskuplje. Može se biti efektivan za rad kad se i maknemo od rada!“.

Iza sebe već ima nekoliko radionica, a uskoro slijede još brojna gostovanja na raznim konferencijama. Koji su zasad Petrini dojmovi o poduzetništvu?

Poduzetništvo je stvarno veliko putovanje, koliko god to zvučalo kao klišej. Ono što me najviše iznenadilo jest koliko je poduzetništvo izvuklo na površinu neke stvari koje nisam znala o sebi. Inače se borim s anksioznošću i depresivnim epizodama, ali me fasciniralo kada sam krenula koliko je npr. oglašavanje na društvenim mrežama imalo utjecaj na mene.

Znalo me je razmišljanje što će drugi misliti toliko mentalno umoriti da bih ispijena išla spavati u 8 navečer, što sam vjerojatno zadnji puta napravila s 2 godine. I trebalo mi je za to vremena, dosta. Mislim da se još uvijek donekle s time borim, ali sigurno ne u istoj mjeri kao na početku.

No, unatoč tome, mislim da ne bih ništa drugo radila. Stresno je, napeto je, ali u kratkom roku sam bila primorana stvoriti tvrdu kožu. Stvarno mi je teško zamisliti se negdje u uredu i raditi za nekog drugog. Previše sam tvrdoglava i imam svoje mišljenje da bih to mogla. Ako ne uspijem – što sad. Barem sam probala i naučila, i to puno više nego bilo gdje drugdje!“.

Na kraju, Petra nam poručuje sljedeće:

Vjerujem da je ovaj rad tu izrazito potreban. Strah od bivanja otvorenima i ranjivima je jedna ogromna prepreka u življenju života punim plućima i zapravo jedan zdrav život. Volim reći da bez ulaženja u te osjetljive teme mi živimo na autopilotu, kako nam je društveno propagirano te na taj način mi nismo autonomni.

Ono što želimo i život kakav želimo živjeti, vjerujem, za mnoge nas se nalazi upravo u tome što izbjegavamo. Nadam se da ću imati prilike donijeti prostor i alate ljudima da stvarno stanu i zapitaju se te krenu kreirati život na svojim terminima i oslobođeni bez stigme!“.

Foto: Petra Salarić privatna arhiva, Pavle Kaplanec