Novosti

Bili su konkurenti na prvom poslu, a onda su nakon 10 godina otvorili zajednički kafić. Oni su Ante Draženović i Antonio Đabija, dugogodišnji prijatelji i vlasnici kafića Mali bar na adresi Heinzelova 47B.

Znamo se već 12-13 godina, a upoznali smo se na prvom poslu. Zapravo smo bili konkurenti za isti posao – bili smo konobari u jednom malom kafiću, i bilo je pitanje tko će ostati. Obojica smo se borili za isti posao i na kraju smo obojica i ostali“,

prisjećaju se svojih početaka sada poslovni partneri.

Nekoliko su godina radili zajedno po renomiranim zagrebačkim kafićima i barovima, a onda je svatko krenuo svojim putem. Napredovali su u karijeri, no prijateljstvo je ostalo tu:

S vremenom smo postali voditelji tih barova i u jednom trenu smo shvatili da imamo dovoljno znanja i iskustva da pokrenemo nešto svoje. Nismo bili toliko financijski jaki da svatko ode sam, nego smo odlučili ići zajedno. Odradili smo jednu sezonu i kad smo se vratili u Zagreb odmah smo tražili lokaciju za naš bar!“.

Slijedilo je informiranje u ZICER Plavom uredu o raspoloživim mogućnostima, nakon čega su aplicirali na potporu za samozapošljavanje koja im je i odobrena. Vlastita sredstva uložili su u pokretanje poslovanja, dok su iz potpore financirali opremu za rad, marketing, knjigovodstvo i doprinose.

 Naš Mali bar je poseban po tome što smo mi uvijek tu. Stalno se trudimo i želimo nešto podići na višu razinu. Evo recimo, imamo veći izbor domaćih i stranih piva, sezonsku koktel kartu, cijeđene sokove, odlične „Al Kapronca” likere, vina s domaćih OPG-ova te pažljivo pripremljenu kavu Lavazza supercremu. Mi se  trudimo da gost bude zadovoljan i da nam se vrati opet! I cijene su pristupačne, mislimo da se svatko može pronaći u našoj ponudi!“,

objašnjavaju. To potvrđuju i redoviti gosti koji gotovo svakodnevno dolaze po svoju porciju kave, pića ili razgovora. Momci već napamet znaju njihove želje, pa kafić odiše domaćom atmosferom.

Nismo mogli, a da ih ne upitamo kako se osjećaju u poduzetničkim vodama te kako je voditi vlastiti kafić u doba pandemije:

 Voditi svoj kafić je stresno, imaš 100 stvari na koje trebaš paziti. Prije si odradio svoj posao i otišao doma, a sada ti ostanu računi, roba, režije, popravci i tako dalje. Ali sad je najveća prednost što radiš za sebe – kad smo bili voditelji uvijek si bio neki srednji menadžment koji je morao takve stvari rješavati za nekog drugog, a kad to radiš za sebe je veće zadovoljstvo!“.

Iako su nakon zatvaranja očekivali crni scenarij, zbog dobre ponude i usluge gosti su im ostali vjerni pa posla ima. Ne žale se, kažu. Potencijalnim poduzetnicima pak savjetuju:

Što se ugostiteljstva tiče, poduzetništvo je isplativo, ali puno ovisi o lokaciji i samom poznavanju posla. Mi smo ipak u tome čitav radni staž i u tome se odlično snalazimo.

Naš generalni savjet je da svaki posao valja proći od dna do vrha kako bi se razumio svaki segment poslovanja – onda možeš razumjeti kako je onom dolje i kako je kad si gore! I za kraj, smatramo da je potrebno puno strpljenja. Ima tu jedan naš susjed koji kaže ‘Strpljivi su bogati!’“.

Foto: Barbara Blečić, Mali bar privatna arhiva