Lice Grada – dokumentiranje duše Zagreba
Prisutan je na svim događanjima u Zagrebu i marljivo bilježi svaki detalj gradskog života. Ovjekovječene trenutke tad stavlja na portal Lice Grada kako bi svi mi postali svjesniji koliko je lijep naš grad. On je Ivan Klindić i misija mu je prikazati Zagreb u punom sjaju.
Ivan Klindić počeo se baviti fotografijom 2007. godine kada je došao u posjed svog prvog fotoaparata:
Zašto fotografija? Najveći razlog je to što je svaka fotografija unikat, i nitko ne može napraviti identičnu fotografiju kakvu mi sami napravimo. Pričanjem priče na taj unikatan način, fotografija me vrlo brzo osvojila”.
Nešto kasnije privukla ga je ljubav prema sportskoj fotografiji putem koje je ozbiljnije ušao u taj svijet. S godinama njegov se spektar interesa proširio, a razvio je i afinitet za dokumentarni stil fotografije kojeg i danas najčešće prakticira.
Iako je u svijet poduzetništva ušao tek u travnju 2018. godine, dugo je gradio temelje svog poslovanja. Kako kaže, za njega je pravi pokretač ulaska u poduzetništvo bio otkaz na portalu gdje je radio tek nešto više od dva mjeseca. To je shvatio kao znak da je vrijeme za promjenu:
Taj čin sam prihvatio kao znak da je vrijeme da se odvažim i krenem u poduzetništvo, što sam dugo planirao”.
Temelji su bili tu – svoj projekt Lice Grada pokrenuo je još 2016. godine:
U kolovozu 2016. godine sam pokrenuo tada blog, a danas portal Lice Grada s ciljem promocije kulturne baštine, vrijednosti i ljepota grada Zagreba. Kako se primarno bavim fotografijom, cilj mi je bio da se temelji na fotografijama. Kako je projekt rastao, tako su rasle i moje ideje i ambicije, pa sam početkom 2018. godine sam pokrenuo i zbirku – bazu fotografija grada Zagreba. Zbirka sredinom 2018. godine broji više od 11.000 fotografija te bilježi konstantan rast.
Također, krajem svibnja sam pokrenuo još jedan portal kao dio platforme Lice Grada (pLG) – licegrada.media. Taj portal je svojevrsna agencija kod koje se mogu pronaći sve nove fotografije koje su dodane u već spomenutu Zbirku’’.
Odmah nakon otkaza odlučio je istražiti koje su mu mogućnosti na raspolaganju. Vrlo brzo je saznao za potporu za samozapošljavanje, kao i za edukacije u Plavom uredu. Proces samozapošljavanja iskoristio je za pisanje poslovnog plana, rad na razvoju poslovanja i obilazak poduzetničkih edukacija, a dobivena sredstva iskoristio je za 11 mjeseci doprinosa te obnovu fotografske opreme.
Na pitanje kako je moguće biti prisutan na svim tim događanjima u gradu Zagrebu kojih ima zaista mnogo, Ivan odgovara:
Moj radni dan traje od 7 sati ujutro pa dok ne odem na spavanje, što je oko 23 sata. Veći dio dana – uglavnom rano prijepodne i/ili kasno poslijepodne – pripada onom ’kreativnom’ dijelu priče – fotografiranje unaprijed određenih tema ili događaja, obrada fotografija, objava na licegrada.media, zatim pripreme članaka za portal Lice Grada za nadolazeći dan, pisanje članaka i slično. Ostatak dana odlazi na ‘poduzetnički’ dio i na knjigovodstvo.
Cijelo sam poslovanje podijelio na tri segmenta – kreativni dio, poduzetnički dio i knjigovodstvo. Podjela poslovanja na te tri stavke mi uvelike olakšava poduzetništvo, no i dalje sam ‘rookie’ koji je jučer ušao u ovaj svijet. Kako sam zadnjih godina radio u svoje slobodno vrijeme, lako sam se prilagodio na radno vrijeme 0-24”.
Ipak, jedna od najvećih razlika između hobija i posla je to što kod hobija svaka nova ideja ostaje – hobi, dok u poduzetništvu ona može biti odmah isplativa. Zato nam Ivan nam za kraj poručuje:
Sve što mi pada na pamet kao neka misao za kraj su klišeji, poput ‘ne odustajte’, ‘ne predajte se’, ‘ako volite nešto raditi, samo grizite i uspjet ćete’, no to je istina. Iako sam na samom početku svog poduzetničkog života, lijepo je pogledati unatrag i vidjeti da svi oni kilometri po gradu s teškom opremom na leđima, sve neprospavane noći pred laptopom, sav uloženi novac u opremu – da je sve to imalo smisla. Napokon sam dobio ono što sam tražio zadnjih godina gradeći temelje svog današnjeg poslovanja, što je jako uzbudljivo, ali i malo zastrašujuće. No, kako se obično kaže, često nas puno toga lijepoga čeka van naše komfor zone, s druge strane straha!”.
Foto: Plavi ured, Ivan Klindić privatna arhiva