Novosti

Iako je na papiru novinarka, njen poziv su djeca. Jelena Pervan je mlada Splićanka koju je posao zadržao u Zagrebu, a već se može pohvaliti i impresivnom bibliografijom od 11 knjiga za djecu. Od ove godine svoje priče i radionice uspjela je skupiti na jednom mjestu – Kući od priča.

Ja sam Jelena i ja sam piskinja. Tako me je, prije nekoliko godina jedan dječak koji voli moje priče prozvao, a nekoliko godina kasnije, u srpnju ove godine, otvorila sam obrt pod imenom Piskinja. Hvala mu na genijalnom imenu!

Nekoliko sam godina neumorno obilazila djecu u knjižnicama, školama, vrtićima, rehabilitacijskim centrima i pričala im svoje priče, držala im sate kreativnog pisanja i još uvijek to radim. Naša su druženja uvijek bila puna života, interaktivna, vesela i glasna. Djeca vole susresti autore, žele znati koji su im omiljeni okusi sladoleda, kad su se prvi put zaljubili i koja je njihova najveća sramota iz školskih klupa. Pisanje i čitanje nisu im omiljene aktivnosti, mnoga ih djeca vezuju isključivo uz školu i doživljavaju ih kao obavezu. Sustav je takav kakav je, vremena i prostora za kreativnost i individualizirani pristup je malo i samo najdomišljatiji učitelji uspijevaju u svojim učenicima probuditi ljubav za pričama.

U tim druženjima s djecom prepoznala sam njihove potrebe i želje, razi govarala s roditeljima, učiteljima i dobila ideju kakav sadržaj im treba kako bi pisanje i čitanje postalo gušt i hobi. Djeca imaju genijalne ideje, njihova moć zapažanja je predivna, a pisanje priča može im pomoći u razumijevanju vlastite, ponekad izazovne svakodnevice, u izražavaju svojih misli, ideja i osjećaja”,

objašnjava Jelena logički slijed svog poduzetničkog puta.

Puno vremena ulagala je i u rad s djecom s teškoćama u razvoju kroz senzoričko pripovijedanje, a radila je i u udruzi CRVENI NOSOVI klaunovidoktori kao pisac kreativnih tekstova. Iza njenog rada stoji i 11 knjiga za djecu od kojih su se zbirka priča „Brbljava Iva“ te serijali slikovnica o Mrljeku i Prljeku te medvjediću Hrkalu najviše svidjeli djeci.

Ove godine došlo je vrijeme za novo poglavlje u njenoj životnoj priči. Sve je počelo od želje da programe koje provodi za druge kao vanjski suradnik pokuša staviti na jedno mjesto, u jedan prostor, u jednu kuću – Kuću od priča.

To je i ostvarila kroz potporu za samozapošljavanje koja joj je pomogla u nabavi opreme i pokrivanju većih troškova za pokretanje poslovanja, dok joj je pri informiranju pomogla Start-up akademija ZICER Plavog ureda:

Marina iz ZICER Plavog ureda bila je prva osoba koja je čula da ću otvoriti obrt. Prije svih mojih bližnjih. Dok je Kuća od priča bila tek ideja, ja sam sjedila na edukacijama ZICER Plavog ureda i osnaživala se za ono što slijedi. Izazovno je svakako, ali bez podrške koju sam dobila u ZICER Plavom uredu, do sad bih odustala više puta!”.

Puno sredstava morala je uložiti sama i još uvijek ulaže, no kada radimo ono što volimo, ne smatramo to naporom, već načinom života. Tako je za našu Jelenu širenje ljubavi prema pričama misija koju tek treba ispuniti:

Poduzetništvo je način života i nije za svakoga, već sad mi je to jasno. To je put popločan mnogim izazovima, ali kad mi je teško uvijek se sjetim rečenice jednog velikog pisca koju često spominjem djeci na radionicama: ‘Priče nas ne uče da zmajevi postoje. Mi to već znamo. One nas uče kako zmajeve možemo pobijediti!’”.

Foto: Petra Mikšik