Novosti

Europska poljoprivreda će do 2020. godine na raspolaganju imati 400 milijardi eura različitih poticaja. Dodatne potpore će se isplaćivati poljoprivrednicima koji se bave ekološkom proizvodnjom koja je sve prisutnija zbog svoje svrhe : zaštite zdravlja i života ljudi, zaštite prirode i okoliša te zaštite potrošača.

Isplativost ekološke proizvodnje uvidio je i Dražen Frljak iz Glavničice.

Roditelji su mi bili poljoprivrednici i bavili se uzgojem povrća i uzgojem krava dojilja. Obzirom da su sada već u godinama i ne mogu više raditi, ja sam preuzeo poljoprivredu. No, kako zbog stanja u poljoprivredi nisam vidio budućnosti odlučio sam krenuti u smjeru ekološke proizvodnje u kojoj je mukotrpniji rad, ali isplativiji.

Dražen se odlučio za sadnju oraha i lijeske na 10,5 ha jer je to proizvod koji se ne mora prodati u dan dva nego se može skladištiti i prodavati tijekom cijele godine.  Prve nasade oraha i  lijeske podigli su putem kapitalnih ulaganja dostatnih za kupnju i sadnju sadnica. Ostatak nasada podigli su ulažući isključivo svoja novčana sredstva.

S obzirom da je nasad  relativno mlad, uroda oraha nije još bilo, a lješnjak je tek počeo davati prve plodove. Osim oraha i lijeske imamo ekološki uzgoj pšenice i soje. Ekološki nadzor nad proizvodnjom obavlja nam privatna agencija ovlaštena od Ministarstva poljoprivrede Austria Bio Garantie, ABG iz Beča koja ima svoje predstavništvo u Čakovcu. Što se tiče poticajnih sredstava koja dobijemo za ekološki uzgoj baš i nisu dovoljna za pokretanje i održavanje eko proizvodnje a vrlo teško se može ostvariti i neki povoljniji kredit za kupnju mehanizacije kojom bi olakšali rad. Prijavio sam se na EU fondove za nabavu novih strojeva pa možda tu bude više sreće za nas male poljoprivrednike. Planiram proširiti proizvodnju i strogo se baviti ekološkim uzgojem jer danas su ljudi sve više ekološki osviješteni.

Planira napraviti i proizvodnu halu za preradu oraha i lijeske.

U tome je voću veliki prodajni potencijal, jer su vanjska tržišta poput Austrije, Njemačke i Švicarske veliki potrošači iz eko uzgoja. No, za takvu proizvodnju potrebno je zadovoljiti određene količine i standarde. U Hrvatskoj, eko proizvodi još uvijek nemaju cijenu. U trgovinama da, ali kada otkupljuju od proizvođača onda su to ucjene. Ali, nadamo se da će se to promijeniti. Nažalost, događa se to da mi naše proizvode koji su ekstra kvalitete izvozimo, a uvozimo robu koja je loše pa čak i sumnjive kvalitete. Evo primjera od prošle godine. Nakon što smo dostavili uzorak naše soje, za par dana dobili smo odgovor da ju ne žele otkupiti jer naša soja ima intenzivan i jak miris po soji! Ne razumijem po čemu bi soja trebala imati miris. Kažu da oni nabavljaju soju iz Kine koja nema mirisa. I što onda reći.

žali se Frljak.

Zasebno je sagradio i mini farmu od 350 koka nesilica iz slobodnog uzgoja, tako da će i one malo pomoći u ovoj krizi.