Dnevnik Start-up akademije (4. dio)
Četvrti dan
Nisam se probudio po planu, ali ipak stižem na vrijeme u Plavi ured. Sada smo već svi kao prava ekipa. Predavači se smjenjuju, teško je procijeniti koji je predavač zanimljiviji, bolji.
Aleksandar „grozni“ postaje Aleksandar „veliki“ jer nas je naučio zajedno s ostalim predavačima da sve ovo shvatimo ozbiljno, a svi zajedno su nam dali stvarno korisne, ali svježe informacije koje bi možda i mjesecima tražili po internetu. Poslovni plan je svima najvažniji korak prema otvaranju firme i/ili dobivanju potpornih sredstava. Nakon predavanja su mnoge stvari jasnije, a i sretni smo da možemo uvijek svoj plan donijeti na pregled i doradu, kada za to dođe vrijeme.
Na pauzi svi pričamo sa svima, euforično. Razmjenjujemo brojeve telefona i e-mail adrese. Popunjavamo ankete. Siniša nas u brzom finišu informira o potporama i uvjetima za dobivanje istih, bilo je kao sprint na 200 s preponama.
Gotovo je. Četiri dana su brzo prošla. Dobili smo i diplome, uvjerenja o sudjelovanju na Start-up akademiji. Svi smo sretni, ali pomalo i tužni što je završilo.
No, sresti ćemo se brzo, opet u Plavom uredu, jer svako treba odslušati minimalno još 2 specijalistička seminara po svom izboru. To je i uvjet za dobivanje certifikata o završenoj Start-up akademiji.
Već sam odabrao 5-6 seminara jer bi mi mogli dobro doći, ali treba uhvatiti slobodna mjesta kad se pojave na internetu. Ma, trebali bi mi i koristili zapravo svi.
Dolazim doma i pokazujem svima diplomu Start-up akademije. Sretan sam, ukućani više ne negoduju. Navečer se počastim i jednom od svojih omiljenih TV serija, ali ne zadugo već opet surfam duboko u noć.
…
Dan poslije
Odlučio sam svoje iskustvo staviti na papir, rezultat je članak koji čitate.
Da sam pisao dnevnik, detaljno, što sam sve doživio u ovih 15 mjeseci bez posla, sve do Start-up akademije, možda sam mogao napisati i bestseler. U svemu tome je Plavi ured kao neko svijetlo na kraju tunela. Sada sam pun samopouzdanja, strah od neuspjeha je nestao ili je puno manji. Eh, da je Plavih ureda više, promjene bi došle brže, to je sada već sasvim jasno. Ah, da, promjene.
Sjećate se Heraklita i Sokrata i:
Sve se mijenja, ništa ne ostaje isto“.
Tko je to rekao, sad mi je svejedno.
Čekajući da se stvari oko mene promjene u moju korist zapravo sam zaboravio da je najvažnije da se najprije promijenim ja, i to na bolje. Ne znam jesam li se već promijenio, ali znam da sam na dobrom putu.
A i još jedna stvar se promijenila s početka priče: Nisam više sam, jer tu su ljudi iz Plavog ureda kojima se uvijek mogu obratiti za pomoć ili mišljenje. I naravno, tu su i moje kolegice i kolege sa Start-up akademije!
Tihomir Šimunić, 27. Start-up akademija 16.05-19.05.2016