Novosti

Jeste li se ikada pitali jeste li odabrali pravu karijeru? Pitala se to i nekadašnja lektorica Marija Gudelj, a danas jedina hrvatska slastičarka s diplomom “École de boulangerie et de pâtisserie de Paris”. Od sigurnog posla na televiziji do novog početka u slastičarstvu dijelila ju je prestižna škola u Parizu te naukovanje po renomiranim pariškim restoranima. Zahvaljujući toj Marijinoj odluci, Zagrepčani danas mogu uživati u vrhunskim francuskim slasticama Miss Delice.

Nakon diplome iz kroatistike, Mariju Gudelj put je odnio u Francusku gdje je dvije godine radila kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Po povratku u Hrvatsku postala je lektorica na poznatoj televiziji gdje pamti super društvo i odličnu atmosferu. No, to je nije zadovoljavalo u potpunosti:

U jednom trenutku baš nekako nisam bila zadovoljna. Taj profesionalni dio me nije zadovoljavao jer bi se često dogodilo da imam praznog hoda, da nema posla, a nisam tip da surfam internetom ili gledam serije“.

I dok bi većina ljudi ignorirala taj problem, Marija je odlučila u potpunosti promijeniti profesiju. Odlučila se posvetiti svom životnom hobiju – pečenju kolača. To i nije bilo teško za odlučiti jer, kako tvrdi, radi ih otkako zna za sebe i oduvijek je znala da će se jednom baviti kolačima:

Kolači su mi uvijek bili hobi i oduvijek sam radila kolače, i stvarno, oduvijek sam nekako znala da ću to raditi. Ja sam studirala i govorila: ‘Dobro ja sad ovo studiram, ali ću jednog dana imati slastičarnu!’, pa su mi se svi rugali da ću biti ‘diplomirana slastičarka’, da o čemu pričam. I evo me, diplomirane slastičarke!”.

No nakon tolikih godina uloženih u obrazovanje i iskustva u struci, novi početak baš i nije najlakša stvar. Nakon dobivene podrške od strane obitelji, Marija je odlučila odraditi tu promjenu zrelo i ozbiljno:

Kad sam to nekako odlučila, onda sam rekla: ‘Sad ako ću to napraviti, nakon faksa, s toliko godina, nakon svega, onda ću to napraviti kako treba!’.“

I tako je Mariju životni put ponovno odveo u Pariz, ovaj put u nastojanju da postane slastičarka, a prelazak su joj olakšali kontakti koje je stvorila tijekom svog prvog boravka tamo. Francuska je poznata po slastičarstvu i svojim kolačima, kao i prestižnim kulinarskim školama. Jednu takvu upisala je i naša Marija. U školi su primali samo kandidate koji pričaju francuski jezik te je bila jedina strankinja od 20 kandidata u generaciji.

No, tu Marijina avantura tek počinje. Osim strogog režima iz kulinarskih predmeta, Marija je morala polagati i sve ostale opće predmete na državnoj razini. Budući da je strankinja, nije joj bila priznata ni matura, ni fakultetska diploma, tako da je trebala obnoviti znanje iz kemije, matematike, fizike i ostalih predmeta u redovnom programu. Kako kaže, nije se ni ona nadala tome, ali kad je već bila tamo – trebalo se uhvatiti posla.

U Francuskoj se opet zadržala dvije godine radeći po prestižnim pariškim restoranima pod budnim okom renomiranih „chefova“, a nakon povratka u Zagreb odlučila je biti sama svoj šef i otvoriti vlastitu slastičarnicu. Iako joj je stari posao još uvijek bio na raspolaganju, Mariji to više nije bilo u interesu.

I tako je nastala Miss Delice, prva hrvatska francuska slastičarnica. Klijenti su joj većinom stranci, osobito Francuzi, a preporuke su je dovele do većih klijenata poput kafića, korporacija i ambasada. Budući da zasad Marija radi sama, osobno poznaje svaku mušteriju i svakom detalju pridaje maksimalnu pažnju. Ipak, najviše se brine oko transporta kako bi kolači došli na mjesto događaja neoštećeni.

I dok se Marija bavi slatkim poslovima, veliku pomoć u vođenju tvrtke pruža joj sestra koja je diplomirani ekonomist i koja se bavi malo manje slatkim, administrativnim poslovima. Marija je kod otvaranja tvrtke koristila potporu za samozapošljavanje koja joj je financirala doprinose za šest mjeseci, pećnicu i indukcijsku ploču.

Nakon cjelokupnog životnog preokreta i promjene karijere, Marija ne žali za učinjenim:

Nekako sam zadovoljnija što se tiče posla. Stvarno u nijednom trenutku nisam pomislila ‘Zašto sam ja ovo napravila, što je meni ovo trebalo’. Bude teških trenutaka, ali ne teških trenutaka u smislu da je meni žao što sam to napravila, nego teških trenutaka što dalje napraviti, kako dalje, kako povećati proizvodnju, kako povećati prodaju i tih nekih tekućih stvari koje se događaju kad radiš i imaš neku firmu i u tome si početnik”.

U budućnosti bi voljela spojiti svoje dvije struke, profesorski smjer i slastičarstvo, u obliku radionica francuskog slastičarstva. Primjećuje kako je hrvatska slastičarska ponuda prilično siromašna, ali vidi neke pomake i nada se razvoju te scene i na našim prostorima. Nadamo se tome i mi, a Mariji želimo svu sreću jer nas je, osim svojom simpatičnošću, osvojila čarobnim francuskim slasticama.