Dijana Merey Sarajlija – Stihobasne za djecu od 3 do 103!
Završila je studij francuskog jezika i fonetike te Školu suvremenog plesa Ane Maletić, a onda se zaposlila kao fonetski ritmičar – rehabilitator. Za potrebe rada s djecom pisala je razne pjesmice, priče i basne, a neke od njih nastajale su i spontano, u šali, za prijatelje.
Shvativši da se i mali i veliki uz njih dobro zabavljaju, odlučila ih je objaviti. Time je, a da to tada nije ni slutila, odškrinula vrata svijeta poduzetništva. Ona je Dijana Merey Sarajlija, autorica serije stihobasni “Što mravi znaju o ljubavi”.
Ilustratore je našla u vlastitom domu: svoju djecu Niku i Luku te supruga Hrvoja, amaterskog fotografa. Tako su nastale njihove prve dvije dvostruke slikovnice: “Krava koja je bila plava / Konji koji je imao neugodan vonj”, i “Koka koja je sve gledala svisoka / Bik koji je htio biti šik”.
Iako su te prve objavljene priče nastale neovisno o rehabilitacijskom pozivu, mnoge su joj kolegice fonetičarke i logopedice, a također i pojedine pedagoginje i psihologinje rekle kako upravo njezine priče koriste u svom radu s djecom jer djeca na njih odlično reagiraju.
Te i mnoge druge pohvale knjižničarki, odgajateljica i učiteljica u čijim je ustanovama svojom radionicom „U ritmu slasne stihobasne“ gostovala diljem Hrvatske, potakli su Dijanu da nastavi u tom smjeru, ali ovaj puta vlastitim snagama i sredstvima.
Ubrzo je nastao nastavak serije – slikovnica „Ovca koja je željela puno novca / Prase koje je mislilo samo na se“, za što se prijavila i dobila financijsku potporu Ministarstva kulture RH.
S vremenom sam shvatila da su moje priče zaista dobro prihvaćene. Bio je lijep osjećaj slušati sve te komplimente, no manje lijep da mi, kao začetnici i realizatorici cijele ideje, pripada puno manje novca od grafičkog dizajnera ili tiskare.
Postalo mi je jasno da si, osim satisfakcije dijeljenja svojih priča s publikom, mogu priuštiti novčanu satisfakciju za svoj rad jedino na način da moja obitelj i ja sami grafički uređujemo i objavljujemo svoje slikovnice. Neizmjerno sam zahvalna svojem poslodavcu što mi je odobravanjem neplaćenog dopusta omogućio godinu dana odmaka od bavljenja rehabilitacijskim poslom kako bih se mogla posvetiti vlastitom usavršavanju i realizaciji stvaranja priča na višoj razini.“
Iz svega je uslijedila ideja o otvaranju obrta za umjetničko stvaralaštvo i usluge, pod nazivom LISTAM, zbog čega je, osim umjetničkih, trebalo početi razvijati administracijske i marketinške vještine. U vezi toga Dijana je više puta bila na edukacijama Plavog ureda i svaki puta „izašla spremnija, pametnija, spretnija i sretnija“. I izvan organiziranih edukacija, Plavi tim joj je uvijek bio spreman pomoći svojim stručnim, jasnim i konkretnim odgovorima na e-mailove pune raznih pitanja.
Takva rasterećenija i sretnija Dijana danas lakše usrećuje svoju publiku, koja se ne svodi samo na djecu, već od samih početaka privlači pažnju i odraslih osoba, a osobito umirovljenika. S tom je namjerom cijelu seriju nazvala “stihobasne za djecu od 3 do 103” što ih i najbolje opisuje.
Kada otvorite slikovnicu primijetit ćete izvrsne ilustracije, kao i činjenicu da se sve rimuje. Tu je glavni krivac Dijana kojoj je rima jednostavno u krvi:
Rima mi je nešto prirodno. Jednostavno, ako rima ne štima, sve se rasklima!”.
Kvaliteta je ubrzo prepoznata – slikovnica o Koki / Biku 2016. godine izabrana je od strane NSK među 18 najljepših knjiga Hrvatske te predstavljena na međunarodnom sajmu knjiga u Leipzigu i Frankfurtu, a najnoviju Ovcu / Prase dječji žiri „Ovce u kutiji“ izabrao je među 10 najboljih hrvatskih slikovnica za 2018. godinu.
Trenutno imam radni dan od doslovce 24 sata – legnem u 2, dignem se od uzbuđenja u 5 i neprestano razmišljam o daljnjim projektima i razvoju poslovanja. Koliko mi je lako pričati u rimi, toliko mi je teško s brojkama. Teško je ući u svijet poduzetništva iz te neke stabilnosti, a s druge strane je prekrasno! Čovjek osjeti slobodu, da nije više u ljusci, da sad može letjeti!”.
Foto: Plavi ured, Dijana Merey Sarajlija sa svojom djecom Nikom i Lukom te knjižničarkom Tihanom Tomas; privatna arhiva