Novosti

U Plavom uredu održana je edukacija „Motivacija i stilovi odlučivanja u poslovnom okruženju?”, koju je vodila Adela Šako. Polaznici su imali priliku upoznati različite obrasce razmišljanja i ponašanja koji utječu na našu motivaciju, donošenje odluka i svakodnevnu poslovnu komunikaciju.

Meta-programi – zašto ne razmišljamo i ne komuniciramo svi na isti način?

Jeste li se ikada zapitali zašto neki ljudi zadatke počinju odrađivati čim ih dobiju, korak po korak, kako bi ih završili prije roka, dok drugi najbolje funkcioniraju tek kada se rok približi? Zašto nekima odgovaraju jasne upute i unaprijed definirani koraci, dok drugi žele imati slobodu izbora, istraživati mogućnosti i sami pronaći način na koji će nešto napraviti? I zašto neki ljudi vole ustaljene rutine i teško prihvaćaju promjene, dok drugi stalno traže nešto novo i drugačije? Upravo smo se takvim pitanjima bavili na predavanju o meta-programima – obrascima razmišljanja koji utječu na to kako usmjeravamo pažnju, obrađujemo informacije, donosimo odluke i komuniciramo s drugima.

Zašto ne reagiramo svi jednako na iste situacije?

Zamislimo dvoje kolega koji imaju isti zadatak i isti rok za njegov završetak. Jedan će odmah napraviti plan, rasporediti aktivnosti i postupno odrađivati zadatak kako bi sve bilo gotovo na vrijeme. Drugi će možda odgađati početak rada i aktivirati se tek kada se rok približi. Dok će prvome takav pristup drugoga djelovati stresno i neodgovorno, drugome će možda biti teško razumjeti potrebu za toliko ranog planiranja. Različito pristupaju zadacima, vremenu i rokovima, a upravo takve razlike mogu biti izvor nesporazuma u poslovnom okruženju.

Slično je i kada je riječ o načinu obavljanja zadataka. Nekim ljudima najviše odgovaraju jasne upute, definirani koraci i provjeren postupak. Žele znati što trebaju napraviti i kojim redoslijedom. Drugima je takav pristup ograničavajući. Oni žele imati više mogućnosti, istraživati različita rješenja i sami odlučivati kako će doći do cilja. Kada osobi koja voli opcije kažemo da postoji samo jedan ispravan način rada, možemo izazvati otpor, baš kao što osobi koja voli proceduru nedostatak jasnih uputa može stvoriti nesigurnost.

Razlike se vide i u našem odnosu prema promjenama. Neki ljudi vole stabilnost, poznato okruženje i ustaljene načine rada. Vole kada stvari funkcioniraju kao i dosad i ne vide uvijek potrebu za promjenom. Drugi se brzo zasite rutine, vole novosti, drugačije pristupe i stalno traže prilike za poboljšanje. Ono što je jednima sigurnost i kontinuitet, drugima može biti monotonija i ograničenje.

Zašto s nekim ljudima lakše komuniciramo nego s drugima?

Vjerojatno smo svi barem jednom pomislili kako s nekim ljudima komunikacija teče jednostavno i prirodno, dok je s drugima potrebno puno više truda. Jedan od razloga mogu biti različiti referentni okviri. Neki ljudi imaju izraženiji interni referentni okvir – vjeruju vlastitoj procjeni, oslanjaju se na vlastite kriterije i sami procjenjuju jesu li nešto dobro napravili. Kada ih pitamo što misle o svom radu, često će nam sami dati odgovor i neće nužno tražiti potvrdu drugih.

S druge strane, ljudi s izraženijim eksternim referentnim okvirom više se oslanjaju na povratne informacije, mišljenje drugih i vanjske pokazatelje uspjeha. Važno im je znati jesu li na dobrom putu, jesu li ispunili očekivanja i kako drugi procjenjuju njihov rad.

Upravo tu mogu nastati nesporazumi. Osoba s internim referentnim okvirom može imati dojam da druga osoba stalno traži potvrdu i da se ne može samostalno odlučiti. S druge strane, osoba s eksternim referentnim okvirom može internu osobu doživjeti kao nekoga tko teško prihvaća povratne informacije.

Razumijevanje različitosti kao ključ bolje komunikacije

Meta-programi nam pokazuju da ne postoji samo jedan način razmišljanja, donošenja odluka ili obavljanja zadataka. Ono što je jednoj osobi motivirajuće, drugoj može biti opterećujuće. Ono što nekome pruža sigurnost, drugome može predstavljati ograničenje.

Cilj nije ljude etiketirati ili dijeliti na dobre i loše komunikatore, već razumjeti što stoji iza njihovih reakcija i ponašanja. Kada prepoznamo različite obrasce razmišljanja, lakše možemo prilagoditi način komunikacije, izbjeći nepotrebne nesporazume i unaprijediti međusobnu suradnju.

Jer, ponekad problem nije u tome što se ne razumijemo, nego u tome što na istu situaciju gledamo iz potpuno različitih perspektiva.

Fantastična edukacija, izuzetno zanimljiva tema! Stvarno jedna od stvari koje bi se trebale učiti u školama da ljudi bolje razumiju druge i sebe. Jako puno sam naučio, ovakvo nešto bi trebali čuti menadžeri i zaposlenici kadrovskih službi, da bolje znaju rasporediti i iskoristiti osobine njihovih zaposlenika, s čim bi i oni bili zadovoljni jer rade ono što im ide. Hvala!