Od Web diplomata do pažljivog Domaćina
Marko Vukojević je 2022. godine pokrenuo obrt Web Diplomat za web i grafički dizajn koji izuzetno dobro posluje, no ove je godine odlučio proširiti svoje aktivnosti na neobičan način – dodajući uslugu čišćenja:
Ono što mi je od ove godine posebno blisko srcu jest projekt Domaćin koji sam pokrenuo s suosnivačem Danielom. Domaćin je servis posvećen brizi o domu, ali u mnogo širem i dubljem smislu od klasičnog čišćenja. Nastao je iz jednostavne, ali snažne ideje – da red, svježina i sklad u prostoru imaju moć preoblikovati svakodnevicu domova eminentnih klijenata. Ali to nije sve, već smo kroz paket concierge usluge preuzeli i dio njihovih obaveza.
Daniel i ja dolazimo iz različitih profesionalnih okruženja – oba iz diplomacije, a jedan iz turizma dok drugi iz novinarstva i dizajna – ali nas veže ista filozofija: da prostor u kojem boravimo treba biti poštovan i uredan, a odnos diskretan i pun povjerenja. Domaćin njeguje pristup koji je diskretan, pažljiv, personaliziran – gotovo ceremonijalan. S osmijehom i tišinom“.
Marko je još od školskih dana znao da voli voditi projekte. Kroz srednju školu i fakultet sudjelovao je u brojnim organizacijama, a zatim se okušao u IT industriji:
Priliku da radim kao UI/UX dizajner u jednoj renomiranoj IT firmi u Zagrebu doživio sam kao vrijednu priliku, ali ubrzo sam shvatio da moj karakter teži autonomiji. Odlučio sam kreirati vlastiti radni prostor, onaj koji odgovara mojoj energiji i vrijednostima.
Svaki korak prema samostalnom poslovanju osjećao se ispravno, gotovo kao unutarnji glas koji ti kaže: ‘Ovo je tvoj put, nastavi’“.
O rizicima pokretanja poslovanja se informirao u ZICER Plavom uredu, a zatim je aplicirao na potporu za samozapošljavanje kojom je financirao doprinose i troškove poslovanja. A zatim je nakon 3 uspješne godine poslovanja za ekranom osjetio da je vrijeme za promjenu:
Domaćin je, u usporedbi s Web Diplomatom, zahtjevniji i osjetljiviji projekt – jer ulazimo u tuđe živote, prostore, rutine, zadatke. Doslovno bih rekao i tuđe cipele. U tom poslu granica između poslovnog i prijateljskog često se briše. Tu je prisutna velika odgovornost, ali i veliko povjerenje, što me dodatno motivira.
Ideja o pokretanju novog poslovanja proizašla je iz duboke potrebe da se udaljim od statičnosti uredskog života, od ekrana i digitalnih sučelja, i približim stvarnom prostoru, stvarnim ljudima – onome što se osjeća, vidi, plače, smije i diše. U vremenu koje sve više digitalizira odnose i pretvara komunikaciju u algoritam, osjetio sam želju da se vratim onome što je autentično: ljudskom kontaktu, prisutnosti, pažnji.
Temeljni motiv za pokretanje Domaćina nije bio bijeg, već ljubav – prema redu, čistoći, diskretnom rješavanju povjerljivih zadataka i pažljivom stvaranju svakodnevnog mira za naše partnere. Namjerno kažem – partnere – jer odnos koji gradimo s njima nadilazi uslugu. To je odnos povjerenja, bliskosti i međusobnog poštovanja koji se ne može izgraditi brzo, ali jednom kad se ostvari, ima gotovo prijateljski karakter.
Jedna od tihih, ali snažnih inspiracija za pokretanje Domaćina bila je Martha Stewart – američka ikona doma, organizacije i elegancije svakodnevice. Moram biti iskren – za njezino ime sam prvi put čuo upravo u trenutku kad sam već bio na pola puta koncipiranja Domaćina. Pogledao sam dokumentarac o njezinu životu i radu i osjetio snažnu potvrdu – da ono što intuitivno gradim ima smisla, publiku i svrhu. Taj me trenutak dodatno pogurao da ne čekam, već da odmah krenem s radom.
Zanimljivo je kako su naši putevi, iako različiti, u suštini slični – Martha je bila model, broker, pa tek onda stvorila svoje carstvo stila i domaćinstva. I moj je put bio raznolik: od amaterske glume, preko diplomacije, pa kroz digitalni svijet dizajna – da bih na kraju pronašao sebe upravo u ovom poslu. U Domaćinu spajam ljubav prema redu, povjerenju i estetici svakodnevice. Baš kao kod Marthe, i ovdje se domaćinstvo ne tretira kao zadatak, nego kao prostor za stvaranje osjećaja, reda i povjerenja“.
Navodi da su mu u počecima poslovanja dani izgledali kaotično – jer nisu imali ni strukturu, ni jasne granice te bi često sjeo za računalo u 23 sata jer „nešto još treba“. S vremenom je naučio da bez strukture nema kvalitete.
Danas mu dani započinju mirno – doručkom, kratkim treningom i šetnjom sa psom. Zatim slijede dogovori s partnerima i klijentima, kreativni zadaci, odlazak na teren, ali i administracija, dok su večeri rezervirane za refleksiju i planiranje:
Naučio sam da je odmor možda i više važan nego rad – jer bez unutarnjeg reda mira i energije nema ni vanjskog sjaja, a niti rezultata“.
Za poduzetništvo pak kaže da je škola bez završetka:
Poduzetništvo nije samo stvaranje proizvoda ili usluge – to je i svladavanje administracije, praćenje zakona, vođenje komunikacije. Učenje o sebi, ali i nadilaženje vlastitih mogućnosti. I u tome bih istaknuo ZICER Plavi ured kao iznimno vrijedan resurs podrške – dostupan, konkretan, i često brži od službenih kanala.
Ako netko u poduzetništvo ulazi primarno zbog novca, mislim da kreće iz pogrešnog motiva. Novac je rezultat, ne temelj. Vođenje vlastitog poslovanja trebalo bi biti utemeljeno na strasti, a ne na iluziji da je sve lagano i romantično. Bit će tu neprospavanih noći, nesigurnosti, perioda bez posla i prihoda, dok rashodi su konstantni. No tu je nešto dragocjeno – osjećaj da ste zaista vi ti koji potpisuju ono što stvaraju. S imenom, licem i odgovornošću.
Netko je jednom rekao: ‘Radite ono što nitko ne želi sada, da biste živjeli onako kako svi žele kasnije’. Ja bih dodao: radite to s poštovanjem – prema sebi, prema partnerima, suradnicima, prema prostoru. I onda sve sjeda na mjesto“.
Foto: Marko Vukojević privatna arhiva


