Novosti

Riječanka Tanja Savić se jednog dana probudila sa spoznajom da treba nešto promijeniti. Uzela je kratku pauzu da presloži prioritete, a onda je odlučila – vrijeme je za prelazak iz korporativnog svijeta u poduzetništvo. Danas se kroz svoj obrt Mia Figlia uspješno bavi marketingom putem društvenih mreža te savjetovanjem i organizacijom evenata.

Poduzetnička priča Tanje Savić, farmaceutkinje, marketinške stručnjakinje i majke desetogodišnje djevojčice, započinje nemirnim snom:

Nakon 15 godina rada u velikoj hrvatskoj korporaciji i i farmaceutskoj industriji kao voditelj specijalizirane prodavaonice i web shopa, jedan dan sam se probudila sa saznanjem da nešto moram promijeniti. Prije toga desetak noći nisam spavala i to je bio okidač da sama sebi priznam kako je vrijeme da krenem dalje. Shvatila sam da nikome ne koristim ako mi dani i noći prolaze tako da skačem i odgovaram u sekundi na svaki e-mail, poruku ili da telefon držim u ruci i čekam poziv.

Osim toga, oduvijek sam imala problem biti na istom mjestu 8 ili 10 sati na dan, posebice u uredu, voljela sam neku slobodu i fleksibilno radno vrijeme i maštala o tome, tako da mi se otvaranje tvrtke činilo kao jedino logično rješenje“.

Nakon prestanka radnog odnosa uzela je pauzu od 3 mjeseca kako bi odredila u kojem smjeru želi ići. Bilo je tu raznih odličnih ponuda, no na kraju je odlučila otvoriti obrt – i to je učinila u trenu:

Obrt sam otvorila online, poklikala sam sve što se dalo poklikati, prepravila sam što sam morala, uplatila 250-300 kn i za par dana imala obrtnicu u džepu. Poslušala sam Start-up akademiju ZICER Plavog ureda kako bih uopće shvatila u što sam ušla te da naučim osnove o obrtništvu i vođenju knjiga. Tada sam imala samo jednog klijenta i prihode nedovoljne za doprinose, no nakon nekog vremena su se počeli javljati drugi pa treći, pa peti, pa deseti…

Nakon 4 mjeseca mogu reći da sam stvarno prezadovoljna. Naravno, ne govorimo o milijunima, ali o govorimo o iznosima koji su dostatni za normalan život, u tako kratkom vremenu i s novim klijentima koji se stalno javljaju. Evo kreće i sezona evenata na otvorenom, organizacija kongresa, predavanja, sajmova, svaki dan ide samo na bolje i otvaraju se nove mogućnosti!“.

Ako je u Rijeci, Tanjin dan počinje buđenjem oko 6:30 te spremanjem za posao i školu. Oko 7:30 do 8:00 već pije kavu na Korzu i zatim kreće u ured koji se nalazi u samom centru grada. Nakon nekoliko sati rada slijedi kava i ručak na nekoj terasi, pa opet 2-3 sata rada te oko 17 sati kreće prema kući.

Petkom mi je radno vrijeme do 13 sati što je sasvim dovoljno za odraditi sve što se mora. Super stvar u digitalnom marketingu je što vodim mreže i ugostiteljskim objektima tako da te ručkove i kave možemo ustvari smatrati terenskim radom, a ne neradom!

Ako pak nisam u Rijeci, onda je radni dan još i bolji. To znači da sam ili na nekom sastanku u Zagrebu, Istri ili negdje na odmoru i palim laptop u miru u trenutku kada želim, a ne kada moram“,

oduševljeno govori Tanja. Iz njenih odgovora evidentno je kako joj poduzetnički stil života odgovara, stoga smo je pitali što je iz ovog iskustva naučila i ima li za udijeliti koji savjet svima s istim aspiracijama:

S napunjenih 40 godina i malim djetetom sam odlučila ući u svijet poduzetništva i mislim da mi je to najbolja odluka u životu. Ta sloboda koju sada kao poduzetnik imam, posebno u mom poslu gdje mi doslovno treba wi-fi mreža i laptop, to je nešto neprocjenjivo.

Nakon godina i godina rada u korporaciji, s 23 dana godišnjeg odmora, spajanja blagdana, prespajanja vikenda, ovaj osjećaj samostalnosti i odgovornosti prema sebi samom i prema svojim klijentima je odličan. Osjećaj da se ujutro mogu probuditi u 6 – ali i ne moram, da mogu otići u ured – ali i ne moram, da mogu odlučiti da danas neću raditi, pa sutra potegnuti cijeli dan… Ako je u nedjelju loš dan, kiša – palim laptop, stvaram sadržaj i vizuale, ionako nemam što raditi, ali zato u ponedjeljak dok je sunce – lagano s noge na nogu s rukama u džepovima!

Zato – ako ne spavate po noći, nemate vremena za sebe i obitelj jer radite 24/7 za nekog drugog – ne oklijevajte… ako već trebate za nekog raditi 24/7 – onda radite za sebe! Tu će vas barem cijeniti i tu ćete prvi put čuti da vam je netko rekao HVALA. Makar sami sebi na onaj ponedjeljak, kada ste u podne u laganoj šetnji, s rukama u džepovima!“.

Foto: Tanja Savić privatna arhiva