Novosti

Pandemija je izronila i brojne poduzetničke ideje i suradnje, pa tako ovaj put pišemo o projektu Naomi – virtualnoj asistentici za mentalno zdravlje. Riječ je o chatbotu koji nudi rješenja za stres, paniku i anksioznost, a iza ovog projekta stoje Nikolina Šaravanja, Marino Šabijan, dr. Natko Beck te naš korisnik Sandro Kraljević s kojem smo popričali u ovu svrhu.

Sandro je psiholog te vlasnik i direktor tvrtke Mind Lab d.o.o., specijalizirane za primijenjenu poslovnu psihologiju, a kako je došlo do ove suradnje i projekta – pročitajte u nastavku!

Sandro, možeš li nam ukratko predstaviti projekt i tim koji stoji iza njega?

Naomi tim čine Nikolina Šaravanja, Marino Šabijan, dr. Natko Beck te moja malenkost, a udružili smo se kako bismo napravili Naomi – virtualnu asistenticu za mentalno zdravlje. Naomi je chatbot na Facebook Messengeru, besplatan za korištenje, a napravljen da korisnicima pomogne u nošenju s neugodnim emocijama uzrokovanih pandemijom koronavirusa i njenih popratnih pojava.

Veliki se broj pojedinaca osjeća potišteno, depresivno, ljuto, frustrirano, anksiozno, pod visokom razinom stresa te ih muči taj intenzivan osjećaj neizvjesnosti. Da stvar bude još gora, neki od njih možda su izgubili posao ili su zatvorili svoja poduzeća, a neki građani Zagreba ostali su i bez svojih domova. To su sve izrazito teške životne situacije te je svatko od nas sada suočen s dosad neviđenim izazovima. Naomi ne može riješiti sve naše psihološke probleme, ali može dati korisne savjete te nam pomoći naše probleme sagledati drugim očima, pa čak i biti prvi korak u traženju profesionalne pomoći.

Nikolina je također psihologinja, na završnoj godini doktorskog studija psihologije, te zajedno pohađamo edukaciju za kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta. Izazovom smatra pronaći način kako smanjiti stigmu prema odlascima psihologu, pa Naomi vidi kao jedan od načina približavanja psihološke struke pojedincima.

Marino je student treće godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Također je osnivač svog vlastitog projekta Luana Health gdje razvija virtualnog asistenta za prevenciju kardiovaskularnih bolesti, zbog čega Naomi gleda kao njezinu sestru.

Natko pak je liječnik, a za sebe kaže da je ‘ponosni influencer malih razmjera u uzlaznoj putanji’. Specijalist je radiologije, obiteljski čovjek, a svoje slobodno vrijeme (osim s obitelji) voli provoditi čitajući zanimljiva štiva.

Kako je došlo do ove suradnje?

Vjerovali ili ne – skroz slučajno. Marino, inače kreator Luane, virtualne asistentice za prevenciju kardiovaskularnih bolesti, s Natkom je osmislio Naomin koncept. Nazvao me i predložio mi da napravimo Luaninu “sestru” koja bi bila usmjerena na pružanje besplatne psihološke podrške.

Osobno me oduvijek me zanimao digitalni svijet te mi je jedan od dugoročnih karijernih ciljeva u što većoj mjeri spojiti psihologiju s tehnologijom. Bila mi je velika želja okušati se u kreiranju neke aplikacije za psihološku pomoć, zbog čega sam sudjelovanje na projektu Naomi prihvatio s oduševljenjem. Uputio sam poziv Nikolini i pitao bi li nam se priključila. I tako je nastao Naomi tim!

Nikolina i ja smo na sebe preuzeli sadržajni dio chatbota. Naomi korisnika pažljivo vodi kroz komunikacijske sadržaje bazirane na kognitivno-bihevioralnoj terapiji, postavljajući mu pritom korisna pitanja. Marino je na sebe preuzeo tehnički dio posla, a Natko će nam pomoći u Naominoj promociji i traženju investitora za daljnji razvoj projekta.

Kako se nosiš s poduzetništvom danas u odnosu na razdoblje početka poslovanja?

Pa svakako je lakše! Posla je objektivno puno više sada nego prije dvije godine kada sam registrirao svoj poslovni subjekt i otisnuo se na ovu avanturu života, ali sada puno bolje upravljam svim tim obvezama. Rekao bih da poduzetničko iskustvo donosi jedan brz napredak, posebice kada ste stalno prisutni na tržištu i radite na sebi. I zbog toga stres kao da danas podnosim puno bolje nego prije dvije godine. Zapravo mi se izazovi iz tog razdoblja sada čine smiješnima i simpatičnima. I siguran sam da će mi se današnje brige za godinu ili dvije također činiti besmislenima.

Lakše je i zbog toga što je u protekle dvije godine tržište počelo prepoznavati Mind Lab i ono čime se bavimo. Tu najveću zahvalu trebam dati – društvenim mrežama. Zaista redovno objavljujem sadržaj na svim našim kanalima. Najčešće su to korisni blogovi i članci te fotografije s edukacija i radionica koje držim zajedno sa svojim vanjskim suradnicima. Mogu reći da je vrijeme u ove dvije godine zaista učinilo svoje!

Na što valja obratiti pozornost kod dogovaranja suradnji?

Rekao bih da je najvažnije postaviti pitanje jesu li svi uključeni akteri uopće spremni na suradnju. Nažalost, većina poslovnih partnerstava koje sam imao prilike upoznati u proteklih nekoliko godina se prije ili kasnije raspala. Razlozi su najčešće nespremnost na postizanje dogovora (koliko god nam se u početku možda činilo da jesmo spremni na to) i općenito nevoljkost za premošćivanje individualnih različitosti.

Još jedan faktor koji je važno naglasiti jest imanje zajedničke vizije. Zbog čega ste ušli u suradnju s nekim? Što želite ostvariti tom suradnjom? A što želi druga osoba? Jesu li vam očekivanja kompatibilna? Također, kako se vi osobno nosite s poslovnim izazovima? Kako rješavate probleme i donosite odluke? A kako to radi vaš partner/ica? Ako na tom polju postoje velike individualne razlike, puno je manja vjerojatnost dugoročnog opstanka takvog odnosa.

Prava, uspješna poslovna partnerstva danas su rijetka, ali kada uspiju prebroditi te izrazito velike izazove na svom putu mogu biti pretvorena u uspješne poduzetničke priče koje je itekako ugodno čitati!

Prema tvom mišljenju, koliko je umrežavanje malih poduzetnika bitno za njihov daljnji razvoj?

Moj je osobni stav da smo zajedno puno jači i sposobniji nego kada nastupamo kao individue. Budući da radim s različitim klijentima koji su zaposleni u različitim kompanijama, iz prve ruke vidim koliko njihovi problemi i slučajevi iz prakse ponekad mogu biti kompleksni. A da bismo (mi, pružatelji usluga) uspješno riješili te izazove nerijetko se trebamo međusobno udružiti, kako bismo našim klijentima što bolje prilagodili svoj pristup i u konačnici im ponudili najadekvatnije rješenje.

Pitanja kao što su međusobna konkurentnost i malo tržište na kojem nastupamo mislim da ipak treba staviti sa strane, barem kada pričamo o davanju dodatne vrijednosti našim klijentima zajedničkom suradnjom.

Foto: Sandro Kraljević privatna arhiva