Design Thinking – ususret inovacijama
Design Thinking predstavlja revolucionaran način rješavanja složenih poslovnih problema. Naglasak se stavlja na istraživački dio procesa, te je stoga ovaj pristup izrazito orijentiran prema čovjeku (korisniku). Karakteriziraju ga korištenje empatije, vizualizacije i divergentno razmišljanje. Istraživač ima dva izazova, istovremeno razmišljati kao dizajner i kao analitičar.
Dizajn razmišljanje je esencijalna vještina (pristup) koja obuhvaća empatiju, kreativnost i racionalnost, u svrhu udovoljavanja potreba korisnika i postizanja uspjeha poduzeća.
Tim Brown, osnivač poduzeća IDEO
Koraci prilikom rješavanja problema
Design Thinking proces pruža metodu za jednostavnije razumijevanje i rješavanje složenih poslovnih problema. Proces je najlakše razumjeti kroz pet koraka.:
1. Empatija
Empatija pomaže razumjeti problem iz perspektive krajnjeg korisnika. Istraživačkim se metodama pokušava spoznati što je to što muči krajnjeg korisnika prilikom obavljanja svakodnevnih poslova i aktivnosti. Cilj je ući u glavu krajnjeg korisnika i razmišljati kao on, kako bi se lakše poistovjetili s njegovim problemima.
2. Definiranje
U drugom koraku se sve prikupljene informacije iz prvog koraka pokušavaju analizirati, interpretirati i staviti u suvisli plan. Spoznaje iz prvog koraka pomažu uspostaviti različita gledišta prema problemima koji muče korisnika, pa se zato ovaj korak zove definiranje. Što se više i dublje prodre u glavu krajnjeg korisnika, time će se više obogatiti ova faza. U ovoj fazi razvijamo persone (naziv za krajnje korisnike našeg poduzeća), kao i različita gledišta na izazove s kojima se naši korisnici susreću.
3. Ideacija
Treći, ideacijski korak, služi kako bi se od svih interesnih skupina umiješanih u proces dobila doza imaginacije. Ovdje se kroz zajedničku suradnju sve ideje stavljaju na jedno mjesto, te se provode brainstorming sesije, kako bi tok ideja bio što bolji i efikasniji. Potom se sve ideje stavljaju u istu košaricu i sve se podjednako tretiraju. Naposljetku se zajedničkom kolaboracijom ideje slažu hijerarhijski, odnosno izdvajaju se prioritetne ideje.
4. Izrada prototipova
Oživljavanje ideja kroz izradu prototipova sljedeći je korak. Svrha prototipa je u što kraćem roku i za što manje uloženog novca pripremiti proizvod koji bi bio opipljiv, odnosno koji bi krajnji korisnik mogao iskusiti. Prototip može biti maketa, model ili nešto treće, odnosno opipljiva varijanta teorijski obrađena u ideacijskoj fazi. Poanta ovog koraka je naučiti što točno ne valja kod prototipa, te s čime su krajnji korisnici zadovoljni. Zato će u prototip biti uloženo malo vremena, i takvi će proizvodi sadržavati najosnovnije specifikacije.
5. Testiranje
Finalni korak je testiranje, prilikom kojeg naš prototip stavljamo u ruke krajnjih korisnika, te se fokusiramo na promatranje, slušanje i neverbalnu komunikaciju. Svrha je naučiti što više u izrazito kratkom roku. U ovoj se fazi preporuča koristiti istraživačku metodu pretvaranja, kako bi eliminirali društveno poželjne odgovore prilikom testiranja našeg prototipa. Spoznaje će nam pomoći da bolje upoznamo navike i ponašanje naših krajnjih korisnika, te njihovo poimanje naših ideja i kreacija.
Iterativan, nelinearan i ponovljiv proces
Design Thinking je proces koji ne prati unaprijed određenu formu, već ga karakteriziraju konstantne promjene i skokovi. To ukratko znači da se nakon što odradimo testiranje ne moramo nužno vraćati na empatijsku fazu, već možemo skočiti na ideaciju, ili na prototip, ovisno o tome što smo naučili testirajući. Upravo se iz tog razloga taj proces smatra nelinearnim.
Iterativnost je također jedna bitna determinanta dizajn procesa, zato što podrazumijeva manje, brže modifikacije kod prototipa kako bi se isti čim prije vratio na tržište te ponovno skupio što više mišljenja i kritika u svrhu učenja i poboljšanja.
Proces je potrebno provoditi sve dok potrebe krajnjeg korisnika nisu u potpunosti zadovoljene.
