U poduzetništvu već 15 godina, a sada podržava male pivare
Jelenu Vidačković, inače po struci scenografkinju, okolnosti su natjerale na odlazak u poduzetništvo. Zbog nedostatka posla, s mužem je prije 15 godina odlučila otvoriti pivnicu u vlastitom dvorištu. Njihova Pivnica Gaj danas slovi kao pivnica s najbogatijom ponudom u istočnom dijelu grada, a stanovnike Dubrave svaki tjedan uveseljava svirkama i koncertima.
Pivo je oduvijek bilo simbol druženja, gostoljubivosti i prijateljstva u raznim kulturama, a to je prepoznala i Jelena Vidačković, scenografkinja u bezuspješnoj potrazi za poslom. Nakon sezonskog rada u Opatiji gdje upoznaje supruga, vraća se u Zagreb, diže hipotekarni kredit i otvara vlastitu pivnicu.
Početak 2000-ih Jelena opisuje kao lošu klimu za poduzetnike početnike:
Tada uopće nisi znao što ti sve treba za otvaranje tvrtke jer nije bilo nikakvih informacija! Da kao poduzetnik početnik imam sve informacije i mogućnosti koje se danas nude, ne znam gdje bi mi bio kraj! Zahvaljujući Plavom uredu i ostalim potpornim institucijama, sada je puno lakše doći do informacija i tek sada vidim koliko stvari još uvijek ne znam! Edukacije mnogo znače nama malim poduzetnicima koji stvarno živimo od mjeseca do mjeseca!”.
Scenografska znanja upotrijebila je pri uređenju interijera i eskterijera pivnice, a sve je rađeno ručno, od drveta i u retro stilu. Pivnica Gaj proteže se na 50 metara unutarnjeg i 200 metara vanjskog prostora i nudi čak 35 vrsta piva:
Jedini smo u istočnom dijelu grada s tolikom ponudom pive. Malo sam se odmakla od industrijskih piva te više idem prema malim hrvatskim craft pivama. Baš zato što sam i ja mala, jer se i ja borim protiv velikih, baš zato podržavam te male pivare!”
– ističe Jelena.
No, nepca stanovnika Dubrave još uvijek nisu naišla na razumijevanje crafta, a Jelena to nastoji promijeniti edukacijom posjetitelja kroz razne oblike promocije “craft” piva. Osim promocija, petkom se u redovito održavaju i svirke uživo gdje se uz zvukove gitare posjetitelji pivnice mogu vratiti u osamdesete ili devedesete godine rock i pop scene.
U pivnici se uvijek nešto događa, pa tako život vlasnice pivnice nije nimalo jednostavan. Radni dan Jeleni počinje u pola sedam, a završava u 11 uvečer. Standardnog radnog vremena nema, a vikendi i slobodni dani gotovo da ne postoje. No, veliku pomoć joj pruža muž, a imaju i nekoliko zaposlenih. Usprkos napornom rasporedu, Jelena svoju poziciju ne bi mijenjala:
Ne bih da mi je netko šef. Samostalnost donosi odgovornost za sve stvari. Ima to dobrih i loših strana, no navikla sam na to, mada ima dana kada se upitam što mi je ovo u životu trebalo. Tu nema da ti dan ili da noć prestaje, a nema ni vikenda! Ali opet, u svakom trenutku mogu odlučiti da taj dan neću ništa raditi, iako mi se to nikad se nije dogodilo. No sama mogućnost da mogu tako odlučiti me čini sretnom. Mislim da je dobro biti samostalan poduzetnik!”.
Poučena vlastitim iskustvom, poručuje svima, a osobito mladima:
Mladi, samo naprijed! Ne bojte se, sve će se već nekako posložiti! Prije su mi se neke greške činile krajem svijeta, a danas na to gledam kao na normalan dio procesa poslovanja! I da propadneš, nije to kraj svijeta, opet na neki način sazriješ! Kad te netko gurne u to poduzetništvo, uvijek se nekako koprcaš i iskoprcaš, samo treba krenuti!”.
Foto: Jelena Vidačković privatna arhiva